The best Side of Sta je Zen Budizam?!
The best Side of Sta je Zen Budizam?!
Blog Article
Poslednja među plemenitim istinama — plemeniti osmostruki place — click here sadrži preporuke za oslobađanje od naše nesreće i za izbavljenje, jednom zauvek, iz bolnog i zamornog kruga rađanja i umiranja (samsara) u kojem se — zahvaljujući sopstvenom neznanju (aviđđa) četiri plemenite istine — vrtimo tokom nebrojenih eona. Plemeniti osmostruki set jeste sveobuhvatan praktičan vodič za razvijanje onih korisnih kvaliteta i veština u ljudskom srcu koje treba negovati kako bi sledbenik stigao do krajnjeg cilja, konačne slobode i sreće nibbane. U praksi, Buda je svoje sledbenika podučavao plemenitom osmostrukom putu u skladu sa “postupnim” sistemom treninga, započinjući sa razvijanjem sile, ili vrline (ispravan govor, ispravno delovanje i ispravan život, što je sažeto u praktičnu formu kroz pet pravila morala).
Sve ove kategorije intuicije prevazilaze spoznaju rascepljenu na subjekt i objekt. Značaj ovakvih iskustava za problem zen-budizma razjasniće se kasnije, razmatranjem zena.)
U ovom duhu, svetovnjak P'ang izjavljuje: »Moja natprirodna moć i čudesna dela su dovlačenje vode i nošenje drva za vatru.«[2]
Ali pre no što pristupimo razmatranju ovog pitanja, javlja se jedno drugo na koje treba prethodno odgovoriti. Ako u psihoanalitičkom kontekstu govorimo o svesti i nesvesnosti, postoji implikacija da svest ima veću vrednost od nesvesnosti. Da nije tako, zašto bismo se trudili da Professionalširimo područje svesti? A ipak, sasvim je očito da svest kao takva nema neku naročitu vrednost; zapravo, najveći deo onog što ljudi nose u svojim svesnim umovima — izmišljotine su i obmane; i to ne toliko što su ljudi nesposobni da vide istinu, koliko zbog funkcije društva. Pretežni deo istorije čovečanstva (s izuzetkom nekih primitivnih društava) odlikuje činjenica da je neznatna manjina vladala većinom svojih bližnjih i izrabljivala ih. Da bi to postigla, manjina je obično pribegavala sili, no sila nije bila dovoljna.
Misleći da se na taj način, neugodnim poslom, želi iskušati koliko je istinska njihova želja za učenjem, duboko su se iznenadili kad su tamo zatekli učitelja kako čini to isto. Iznenađeni, upitali su: “Učitelju, pa zašto Vi čistite toalet?” “Zato što je prljav”, glasio je odgovor.
Uprkos antisholasticizmu zena, na njega je uticao veći broj sutri: tradicija tvrdi da je Bodidarma svojim učenicima dao Lankavatara sutru, da su prađnjaparamite često bile korišćene, a da se »Vimalaktrtijevo ćutanje« iz sutre koja nosi njegovo ime zove »čisti zen«.[2]
Teško je objasniti njegovo povlačenje pred islamom, kada su hinduizam i đainizam nastavili da postoje. Pa, ipak, na isti način na koji je budizam pretrpeo jaki uticaj hinduizma, tako će hinduizam asimilirati veliki broj budističkih ideja i vežbi.[thirteen]
U budstičkoj simbolici plemeniti osmostruki place se često predstavlja Točkom darme (sanskrit: dharmacakra, pali: dhammacakka), čijih osam paoka predstavljaju osam elemenata puta.
Većina je na kraju morala dobrovoljno da prihvati izrabljivanje — a to je bilo moguće jedino ako je njen um bio ispunjen svakovrsnim lažima i izmišljotinama koje opravdavaju i objašnjavaju njeno prihvatanje vladavine manjine. Međutim, ovo nije glavni razlog činjenice da je najveći deo onog što ljudi misle o sebi, drugima, društvu itd. — fikcija. U svom istorijskom razvoju svako društvo upada u zamku potrebe da opstane u određenom vidu do kojeg je razvojem dospelo, i ono taj opstanak obično postiže prenebregavajući šire čovečanske ciljeve, zajedničke svim ljudima. Ova protivrečnost između društvenog i sveopšteg cilja također vodi fabrikaciji (u razmerama društva) svakovrsnih izmišljotina i iluzija čija je svrha opravdavanje i racionalno objašnjavanje dihotomije između čovečanskih ciljeva i ciljeva datog društva.
Budizam pod komunističkim režimima u Kini, Severnoj Koreji i Vijetnamu karakteriše gušenje monaškog života i brzo posvetovljenje sveštenstva.[15]
On mora na nj da odgovara u svakom trenutku; ne njegov um, ni njegovo telo već on sam, ličnost koja misli i sanja, spava, jede, plače i smeje se — celokupan čovek — mora naći odgovor. Koje pitanje postavlja život? Pitanje glasi: Kako možemo nadvladati patnju, utamničenost i sram što ih izaziva iskustvo odvojenosti; kako da ostvarimo jedinstvo sa samim sobom, svojim bližnjima, sa prirodom? Čovek nekako mora odgovoriti na ovo pitanje; čak i ludilu dajemo jedan odgovor time što potpuno brišemo stvarnost van nas, živimo sasvim zatvoreni u ljušturi svoje ličnosti i tako preovladavamo užas odvojenosti.
U svakom od ovih delova plemenitog osmostrukog puta reč „ispravan“ jeste prevod reči samyañc (sanskrit) ili sammā (pali), koja označava potpunost, skladnost, a isto tako nosi u sebi značenje „savršeno“ ili „idealno“.
Nakon razmišljanja o svom koanu, učenik ponovno odlazi na razgovor kod učitelja, a u međuvremenu sadržaj njihova razgovora ostaje tajna. Koan je pitanje koje zbunjuje učenikovu svijest, a treba ga potaknuti da probudi u sebi intuitivnu spoznaju. Iako postoje mnogi koani, prosvjetljenje se može postići rješenjem jednog jedinog.
Ovisno o tome, razgovor izgleda više ili manje smislen. S vremenom se razvio pravi obredni oblik razgovora, a najblistaviji od njih pamtili su se i postali svojevrsni primjeri za buduće naraštaje učenika.
Report this page